Postoje tisuće filmova vrijednih gledanja, ali samo nekolicina onih koji te zaista promijene, oni koji ti ostanu u glavi danima, tjednima, možda i godinama nakon što ugasiš ekran. To su filmovi koje moraš pogledati prije nego što umreš, ne zato što su na nekoj listi već zato što bez njih tvoje razumijevanje filma kao umjetnosti jednostavno nije potpuno.

Što čini film obaveznim za pogledati?

Prije nego što otkrijemo listu, vrijedi se zapitati: po čemu neki film zaslužuje biti na popisu filmova koje baš moraš pogledati? Odgovor nije jednostavan. Nije dovoljno da je film popularan ili da je zaradio mnogo novca, blockbusteri dolaze i prolaze. Pravi kriterij je utjecaj: je li film promijenio način na koji se filmovi snimaju, gledaju ili doživljavaju? Govori li o nečemu univerzalno ljudskom na način koji nadilazi svoje doba?

S tim na umu, evo naših pet filmova, jedan za svaki žanr, jedan za svako raspoloženje.

1. Schindler’s List (1993.) – Steven Spielberg

Žanr: ratna drama

Teško je govoriti o Schindlerovoj listi bez da osjećate težinu svake rečenice. Spielbergov crno-bijeli portret Oskar Schindlera, njemačkog industrijalca koji je spasio više od tisuću Židova za vrijeme Holokausta. Ovo nije samo jedan od najvećih filmova svih vremena, to je dokument, svjedočanstvo i opomena.

Ono što film čini posebno snažnim jest odluka da se priča ispriča skoro dokumentarističkim stilom, tako da kamera ne uljepšava, ne odvraća pogled. Scena s djevojčicom u crvenom kaputu jedna je od najupečatljivijih u cijeloj povijesti filma. Sedam Oscara, uključujući za najbolji film i režiju, samo potvrđuju ono što publika zna od prvog gledanja: ovo je film koji se mora vidjeti.

2. Citizen Kane (1941.) – Orson Welles

Žanr: drama/misterij

Ako postoji jedan film koji je promijenio sve što znamo o filmskom jeziku, to je Citizen Kane. Orson Welles imao je samo 25 godina kada ga je snimio, te je u tom prvom dugometražnom ostvarenju uveo tehnike koje filmski redatelji koriste i danas: dubinski fokus, nelinearna naracija, low-angle snimanje, te preklapanje dijaloga.

Priča prati novinara koji istražuje život preminulog medijskog magnata Charlesa Fostera Kanea tražeći značenje njegove posljednje izgovorene riječi: “Rosebud.” Ono što počinje kao misterij pretvara se u duboku meditaciju o moći, usamljenosti i iluziji sreće. Citizen Kane je film koji treba gledati barem dvaput, prvi put zbog priče, a drugi put da bi se divili kako je sve osmišljeno i snimljeno.

3. Parasite (2019.) – Bong Joon-ho

Žanr: triler/crna komedija

Parasite je film koji ne možete prepričati bez da uništite iskustvo gledanja, te je to je upravo njegova snaga. Južnokorejski redatelj Bong Joon-ho stvorio je djelo koje počinje kao komedija, postaje triler, a završava kao nešto za što ne postoji žanrovski naziv. Sve to vezano je snažnom društvenom komentaru o klasnim razlikama, lažnim identitetima i tankoj liniji između ambicije i pohlepe.

Osvajanje Oscara za najbolji film 2020. – prvi put u povijesti da je to uspjelo ne-engleskom filmu, no to nije bio šok za one koji su Parasite gledali. Bio je to samo formalni dokaz onoga što je publika već znala: ovo je remek-djelo koje redefinira što suvremeni film može biti.

4. 2001: A Space Odyssey (1968.) – Stanley Kubrick

Žanr: znanstvena fantastika

Stanley Kubrick nije radio filmove, on je gradio iskustva. 2001: Odiseja u svemiru je film koji je 1968. izgledao kao da je došao iz budućnosti, i još uvijek izgleda tako. Vizualni efekti koje je Kubrick postigao bez ijednog računala i danas ostavljaju bez daha. Mnogi ih smatraju tehnički nadmoćnima od puno modernijih produkcija.

Ali 2001 nije samo tehnički podvig. To je filozofski film o podrijetlu čovječanstva, umjetnoj inteligenciji, evoluciji i svemiru kao nečemu što je istovremeno veličanstveno i zastrašujuće. HAL 9000, računalo koje postaje antagonist priče, jedan je od najupečatljivijih likova u povijesti filma, i to bez ijednog fizičkog pojavljivanja na ekranu.

5. The Godfather (1972.) – Francis Ford Coppola

Žanr: kriminalistička drama

Postoje filmovi koji su popularni, i postoje filmovi koji su postali dio kulturnog tkiva civilizacije. The Godfather je potonje. Coppolin portret mafijašku obitelji Corleone toliko je prodro u popularnu kulturu da su njegovi dijalozi, scene i glazba prepoznatljivi čak i ljudima koji ga nikada nisu gledali.

Ono što The Godfather čini velikim nije kriminal, to je obiteljska saga. Marlon Brando kao don Vito Corleone i Al Pacino kao Michael, sin koji ne želi nasljediti očevo carstvo pa ipak to učini, dali su nam dva od najvećih filmskih likova ikad napisanih. Svaka scena je savršeno komponirana, svaka rečenica pamtljiva. Ovo je film koji se ne propušta.

Koji film ćeš pogledati prvi?

Svaki od ovih pet filmova nudi drugačije iskustvo. Od emocionalne razorenosti Schindlerove liste do intelektualnog izazova Citizen Kanea, od društvene satire Parasitea do filozofske meditacije 2001., sve do epske obiteljske sage The Godfather. Zajedno čine mali, ali iznimno snažan pregled onoga što film može biti kada je u pravim rukama.

Ako nisi pogledao nijedan od ovih filmova, odaberi jedan večeras. Ako si ih sve pogledao, možda je vrijeme za drugi pogled. Pravi filmovi uvijek imaju nešto novo za reći.